Od Krušika do Vrbasa preko Zrenjanina

Autorski tekst: Dušan Kokot

Lažni doktori s lažnih univerziteta, špijuni oko nas, privilegovana trgovina oružjem državnih funkcionera dok su uzbunjivači u pritvoru, slika je Srbije u poslednjih par dana. Nažalost, poslednji dani ne razliku se od prethodnih, a i naredni će verovatno biti slični. A šta se sve dešava “ispod radara” građana i javnosti možemo samo da naslućujemo.

U Vrbasu je održana sednica lokalne skupštine na koju su došli stanovnici Ravnog Sela, mesta koje godinama nema ispravnu vodu za piće. Takvih mesta, počev od Zrenjanina pa nadalje u Srbiji ima zaista mnogo. Ti ljudi su došli po odgovore od onih koji bi trebalo da ih zastupaju, onih koje plaćaju. A ne samo da odgovore nisu dobili već im je prvobitno bilo zabranjeno i da prisustvuju radu skupštine koji je zvanično javan. Tek nakon natezanja s vlastima stigli su na zasedanje, ali njihov problem nije bio na dnevnom redu. Da bi sve to ostala tajna i za ostatak nacije sramno je zabranjen pristup i N1 televiziji. Sa druge strane, mediji sa nacionalnom frekvencijom, uključujući i javne servise koji plaćaju i ti stanovnici Ravnog Sela, ne vide potrebu da o ovom događaju izveštavaju. Svi stanovnici Srbije plaćaju porez, svi plaćaju i takse za RTS, odnosno RTV, ali očigledno nisu svi jednaki za te medijske kuće.

Odluke koje se donose u lokalnim skupštima često su tajna za većinu stanovnika. Grad Zrenjanin, od gašenja Radio Zrenjanina nema nikakav prenos skupštinskih zasedanja. Mrak suvereno vlada. O kakvoj demokratiji uopšte možemo da govorimo u odsustvu elementarnih informacija o radu organa vlasti?

Istovremeno, najveće opozicione stranke insistiraju na “svojih pet minuta” na nacionalnim frekvencijama, a ne na kvalitetu informisanja. Kako će to da koristi građanima Zrenjanina, Vrbasa i drugih gradova u Srbiji? Nikako. Jer demokratija počinje odozdo. Tu se donose odluke od najveće važnosti za građane. Koliko našeg novca odlazi za održavanje puteva, rasvete, koliko (i zbog čega) plaćamo za vodu, grejanje, parkiranje, kakve su nam škole i vrtići, kakva su nam jezera, reke, imamo li kanalizaciju u svakom mestu… Sve su to pitanja na koje odgovore daju lokalne skupštine, a te odluke se danas faktički donose u tajnosti. Lokalni mediji su gašeni jer su njima upravljale lokalne vlasti, a sada kroz “programsko” finansiranje medija te vlasti javnim novcem plaćaju privatne medije i upravljaju njima licemerno, bez odgovornosti.

Izlaz iz opisanog problema je u intenzivnijem građanskom aktivizmu. Treba da se ohrabrimo i počnemo snažnije da se udružujemo, postavljamo pitanja i sprovodimo akcije. Vlast se neće sama od sebe ni popraviti ni promeniti, kao ni posledice njenog štetnog delovanja. Mi to moramo da uradimo.